Ovo su privremene mrežne stranice.
Stranice se trenutno preuređuju kako bi se proširio sadržaj i olakšalo snalaženje.
Hvala na razumijevanju i strpljenju!

SVEUČILIŠNA KLINIKA VUK VRHOVAC
ODJEL ZA LABORATORIJSKU MEDICINU

Lab Test Index    Znanost    Osoblje    News    Links

Male biomolekule: nova kemija, fiziologija i patofiziologija

Dr. Mirko Poje
Dr. Boris Ročić
Dr. Marijana Vučić Lovrenčić

Težište istraživanja je na ispitivanju temeljnih aspekata organske kemije purina i biomolekula koje sadrže guanidinium skupinu što je preduvjet za proučavanje njihove biokemijske reaktivnosti i fiziološke uloge. Određivanje strukture i mehanizama reakcije, istraživanje putova oksidacije, identifikacija ključnih prolaznih intermedijara i spoznaje o njihovim bitnim svojstvima, posebno su važni u tom smislu.
Istraživanja su usmjerena na razvoj novih sintetskih metoda i strategija, novih sustava, svojstava i procesa, te na poboljšanje postojećih metoda za studij malih biomolekula (purini, kreatin, dušikov oksid) a provode se u okviru projekata:

 

1) Nova oksidativna kemija purina (glavni istraživač: dr. Mirko Poje), koja obuhvaća sintezu novih kemijskih modela i određivanje struktura; Kako bi se na molekularnoj razini uopće i moglo razmatrati sve one raznovrsne putove oksidacije u kojima sudjeluju purini, potrebno je proširiti postojeće spoznaje o strukturi i svojstvima svih stanja u oksidoredukciji. Na istraživanju tih modela već su polućeni značajni rezultati. Nejasnoće koje još uvijek zakrivaju pravu prirodu mehanizama u dobrom dijelu važnih biokemijskih reakcija jako sužavaju sve rasprave o mogućim biološkim aspektima. Rad usmjeren na otkrivanje novih reakcija i struktura mogao bi dati bitno nove spoznaje o biološkim procesima što je osobito važno za potpunije razumijevanje staničnih funkcija. Istraživanja kemije koja je nerazdvojno povezana s kinonoid/semikinonoid sustavom, tek su na početku. Molekulska i elektronska svojstva semikinonoidnog redoks stanja mogu se bolje istražiti s pomoću absorbcijskih i ESR spektara;osobita je pozornost zato usmjerena na interakciju s redoks-aktivnim ionima metala i biološkim slobodnim radikalaima, naročito s dušikovim oksidom. Cilj kemijskog istraživanja je određivanje strukture ključnih reakcijskih produkata i međuprodukata, studij mehanizama, priprava stereokemijskih modela i određivanje konfiguracije biokemijski osobito važnih spojeva.
2) Uloga purina u etiologiji šećerne bolesti (glavni istraživač: dr. Boris Ročić), ponajprije obuhvaća studij molekularne etiologije na in vitro modelima, s osobitim obzirom na efekte i mehanizme u vezi s humanim Langerhansovim otočićima; urat ima fiziokemijska svojstva koja ga čine iznimno prikladnim primarnim biološkim antioksidansom i sve je očitije da je u čovjeka upravo on zamjena za neke bitne funkcije askorbata. Ubikvitnost u prirodi otvara nova pitanja o metabolizmu i funkciji urata; ti problemi jednostavno još nisu dovoljno istraženi , niti su poznati potencijalni antimetaboliti koji se izvode oksidativnim transformacijama. Postoje brojna izvješća o nekim bolestima koje su vjerojatno povezane s defektima u metabolizmu urata(npr., šećerna bolest, Reyov sindrom, kardiovaskularne bolesti). Još od otkrića aloksanskog dijabetesa javljaju se rasprave o mogućoj ulogi spojeva strukturno sličnih aloksanu u etiologiji šećerne bolesti. Aloksanu slični derivati mokraćne kiseline pokazuju izraziticitotoksički efekt na B-stanicama pankreatičkih Langerhansovih otočića u štakora, što je obnovilo zanimanje za hipotezu prema kojoj bi aberacije u metabolizmu purina mogle biti važne u etiologiji šećerne bolesti. Razmatrana je mogućnost da bi aloksanska kiselina mogla biti zasad neidentificirani prekursor urinarnog mesoksalata. U fiziološkim uvjetima, naime, aloksan se brzo razgrađuje u aloksansku kiselinu; to ukazuje kako bi se veza između aloksanu sličnih spojeva i šećerne bolesti mogla istražiti putem stabilnijih derivata. Osim toga razmatra se i mogićnost prema kojoj bi uloga urata u šećernoj bolesti mogla biti isključivo antioksidacijska zaštita purina u DNK. Lako je moguće da upravo nezaštićeni purini u DNK, poput guanina, budu oksidativno transformirani, i tako u konačnom slijedu postanu uzrokom stvaranja autoantitijela na B-stanice Langerhansovih otočića, što dovodi do njihove destrukcije i prestanka lučenja insulina.
3) Biomolekule guanidinskog tipa u šećernoj bolesti (glavni istraživač: dr. Marijana Vučić Lovrenčić) usmjereno je prije svega k rasvijetljavanju mehanizama insulinotropnog djelovanja kreatina , s posebnim naglaskom na moguću ulogu sustava kreatin-kinaze na fiziologiju izlučivanja insulina i insulinsku rezistenciju i ulogu u antihiperglikemijskom efektu koji prati fizičku aktivnost u bolesnika od šećerne bolesti.